Rekordna toplota i vlaga zabeležena širom sveta 2024

Rekordna toplota i vlaga zabeležena širom sveta 2024

Ako već niste čuli, 2024. je zvanično postala najtoplija godina na svetu, nadmašivši prethodni rekord postavljen samo godinu dana ranije. Bila je to prva godina sa prosečnom temperaturom koja je premašila prag od 1,5 stepeni Celzijusa koji je utvrđen Pariskim sporazumom. Iako nema ništa specifično u vezi sa 1,5 C, to jeste i bila je simbolična vrednost ili cilj koji se pokušava da ne postigne. Temperature u različitim skupovima podataka kretale su se od 1,46 C iznad predindustrijskog proseka, do 1,62 C toplije. Zemlja je imala rekordnu toplotu 14 uzastopnih meseci od juna 2023. do jula 2024. godine. Izveštava se da je jul 2024. godine najtopliji mesec u najmanje poslednjih 175 godina.

Ovaj grafikon prikazuje globalne temperaturne anomalije od 1850. do 2024. koristeći vremenski period 1850-1900 kao prosek (ovo je poznato kao predindustrijski prosek). Grafikon prikazuje brojne skupove podataka, ali možete videti da sve u svemu prate veoma sličan obrazac. Možete videti kako su globalne temperature počele naglo da rastu 1980-ih i taj porast se nastavlja do danas.

Berkli Zemlja je izvestila da je 24 odsto Zemljine površine zabeležilo rekordne godišnje temperature, što je uticalo na oko 3,3 milijarde ljudi. Postojale su 104 zemlje koje su navodno postavile nove nacionalne godišnje prosečne temperaturne rekorde 2024. godine, uključujući Kanadu.

Dok su temperature kopna bile rekordno visoke, bile su i temperature okeana. Rekordne globalne temperature okeana dovele su do četvrtog zabeleženog globalnog izbeljivanja korala, koji je ubio značajne delove globalnog korala. Procenjeno je da je 40 odsto južnog Velikog koraljnog grebena umrlo tokom ovog događaja.

Za one koji ne veruju različitim agencijama koje beleže globalne temperature, Univerzitet Alabame u Hantsvilu, koji koristi globalne satelite za beleženje temperature donjih osam kilometara atmosfere, takođe je izvestio da je 2024. lako najtoplija godina u njihovoj skup podataka, unazad 46 godina.

Drugi način da se sagledaju globalne temperature je da se prebroji koliko je nacionalnih ili teritorijalnih rekorda toplote svih vremena oboreno. 2024. godine, 22 nacije ili teritorije oborile su nacionalne toplotne rekorde, bez postavljenog nacionalnog hladnog rekorda. Ako pogledamo mesečne rekorde, oborena su 202 mesečna rekorda toplote i samo tri hladno rekorda.

Globalni nivoi ugljen-dioksida su dostigli 424 delova na milion u 2024. Da to stavim u perspektivu, kada sam počeo da pišem članke o vremenu 2004. godine, globalni nivoi CO2 su bili 378 ppm, i sećam se da sam napravio veliku stvar oko probijanja 400 ppm u 2015. godini. Pored toga što je bila najtoplija godina u istoriji, 2024. je bila i najvlažnija godina u istoriji, nadmašivši 2016. Za prvi put u poslednjih 85 godina zabeleženih, atmosferska vlaga je bila u proseku preko jednog inča ili 25 mm. Četiri najvlažnije godine zabeležene su: 2024, 2016, 2023, 2019. Nije iznenađujuće da neke od najboljih vremenskih priča 2024. imaju veze sa rekordnim padavinama i poplavama.

Kakvi su izgledi za 2025. godinu? Prognostičari traže manje od pet odsto šanse da 2025. obori rekord iz 2024. godine. Delimično zahvaljujući slaboj La Nini ili hladnoj fazi tropskog Pacifika, oni misle da će ova godina biti treća najtoplija godina u istoriji, iza 2024. i 2023.

Sada pređimo na naš pogled na globalnu pokrivenost ledom. Na Arktiku, zahvaljujući skoro rekordno toplim temperaturama, minimalna pokrivenost morskim ledom bila je šesta najniža u istoriji. U letnjem periodu zabeležene su rekordne padavine širom regiona. Kombinacija vlage sa vrućinom i mera letnjeg zelenila bila je druga najveća u poslednjih 25 godina. Južni severozapadni prolaz kroz Kanadu bio je čist od leda od kraja avgusta i prijavio je najniže nivoe leda do sada.

Na jugu oko Antarktika, pokrivenost morskim ledom nastavila se na rekordno niskim nivoima tokom većeg dela 2024. godine, što je druga najniža pokrivenost u istoriji. Gubitak leda je usporen tokom leta na južnoj hemisferi, a decembar 2024. je prijavio devetu najmanju pokrivenost ledom u istoriji.

Sada pređimo na neke od velikih vremenskih priča tokom protekle godine iz celog sveta. Počevši od Južne Amerike, Brazil je doživeo neke od najgorih poplava i suša 2024. U maju je južni Brazil doživela jaku kišu koja je donela ozbiljne poplave koje su dovele do urušavanja hidro brane. Za samo nedelju dana širom regiona palo je skoro pola godine kiše. U međuvremenu, skoro 60 odsto Brazila zabeležilo je najgoru sušu otkako je počelo vođenje evidencije. Reka Paragvaj, koja hrani najveću svetsku tropsku močvaru, pala je na najnižu tačku u poslednjih 120 godina. Uslovi suše su takođe doneli rekordne požare. Srećom, rasprostranjene kiše su se pojavile kasno tokom jeseni 2024. što će, nadamo se, prekinuti dvogodišnju sušu.

Na Bliskom istoku, kiša je takođe bila jedna od glavnih vremenskih priča. U aprilu, Ujedinjeni Arapski Emirati su primili skoro čitavu godinu padavina u samo jednom danu, zahvaljujući niskom nivou koji se formirao u regionu koji je pomogao da se podstakne konvekcija. Ukupne padavine su bile čak 259,5 mm. Aerodrom u Dubaiju prijavio je 160 mm kiše, što je bilo ono što su obično očekivali tokom godinu i po dana. Da se ​​ova ista vrsta događaja dogodila širom Prerija, videli bismo 600 do 800 mm kiše. Jaka kiša dovela je do velikih poplava, pri čemu su međunarodni letovi morali biti otkazani.

Širom Afrike je bilo i neuobičajenih padavina, a kao i u Brazilu, bila je i jaka suša. Namibija je u maju proglasila vanredno stanje pošto je zemlju zahvatila najgora suša u jednom veku. U međuvremenu, tropske padavine su se pomerile na sever, što je na kraju dovelo do poplavnih padavina u pustinji Sahara po prvi put u više od 50 godina. Satelitske procene su pokazale da je u nekim regionima u septembru palo do 200 mm kiše tokom dvodnevnog perioda. Padavine su prouzrokovale da veliki deo pustinje bude zelen na satelitskim snimcima u narednih nekoliko meseci.

 

Autor: Daniel Bezte je profesor po profesiji sa diplomom geografije, specijaliziran za klimatologiju, sa Univerziteta u Vinipegu. On upravlja kompjuterizovanom meteorološkom stanicom u blizini Birds Hill Parka, Man.