
U sezoni 2025/26. proizvodnja ječma u Ukrajini će se smanjiti, tako da proizvođači očekuju rast cena, ali će tržište ostati pod pritiskom zbog povećane globalne proizvodnje stočnog žita.
U Ukrajini će smanjenje površina pod setvom i negativni vremenski faktori značajno smanjiti proizvodnju ječma u sezoni 2025/26, smatraju stručnjaci poljoprivredne zadruge PUSK, osnovane u okviru Sveukrajinskog agrarnog saveta (VAR).
Očekuje se da će žetva biti 5,1-5,3 miliona tona, što je 40% ispod nivoa proizvodnje pre rata. Ovo će smanjiti ponudu na početku sezone, na šta cene reaguju postepenim rastom.
Istovremeno, potražnja za ukrajinskim ječmom raste, posebno iz Kine, koja se vraća na tržište, i iz zemalja Južne Evrope. Kina je već ugovorila 500 hiljada tona ukrajinskog ječma za isporuku u julu-avgustu, a kupci iz Evrope, posebno iz Španije i Italije, takođe intenziviraju svoje kupovine. S obzirom na smanjenje proizvodnje, trgovci pokušavaju da unapred kupe potrebne količine.
Stručnjaci očekuju rast cena ječma u drugoj polovini godine, posebno ako se žetva pokaže manjom od predviđene. „Na početku sezone, cene će biti 200-205 dolara/t isporučeno u luku, a u decembru-januaru mogu dostići 230-240 dolara/t zbog ograničene ponude kvalitetnog ječma“, smatra VAR.
Vredi napomenuti da je proizvodnja ječma u Ukrajini opadala u poslednjih 10 godina zbog smanjenja izvozne potražnje i cena, jer glavni svetski uvoznici, posebno Kina, povećavaju upotrebu stočnog brašna koje se takođe pravi od kukuruza, brašna i drugih žitarica.
Ako je Ukrajina ranije želala 8-9 miliona tona ječma, onda je 2023. godine žetva iznosila 5,8 miliona tona, a 2024. godine - 5,7 miliona tona, a izvoz je bio 2,36 i 2,3 miliona tona, respektivno.
U marketingovoj 2024/25. godini izvozne cene ječma bile su 10-15 dolara/t niže nego za stočno pšenicu i kukuruz, a na početku sezone iznosile su 160-170 dolara/t CPT, a u martu-aprilu (kada su trgovci zaključivali ugovore) porasle su na 220-225 dolara/t, dok su cene stočnog kukuruza dostigle 243-245 dolara/t.
Prognoze o povećanju svetske proizvodnje kukuruza u 2025/26. godišnjoj sezoni na rekordan nivo ograničiće rast cena ječma. Na primer, terminske cene za kukuruz trenutno iznose 200-205 dolara/t, a za ječam - 185-190 dolara/t.
Prema prognozi Ministarstva poljoprivrede SAD, globalna proizvodnja stočnog žita u 2025/26. godini porasti će na rekordnih 1.549 miliona tona (1.502 miliona tona u 2024/25. godini i 1.507 miliona tona u 2023/24. godini).

Mnoge varijable se postavljaju na tržišta roba u globalnom okruženju. Odluke Kine nesumnjivo su imale veći uticaj na tržišta od prvobitne odluke SAD, posebno na tržištima gde je ona veliki uvoznik, kao što su soja, meso i minerali. Za kukuruz, efekti mogu biti indirektni, odnosno na nusproizvode kao što su DDG i etanol, kao i na gubitak tržišnog udela za meso u Kini. Neke od ovih varijabli mogu se konvertovati u kupovinu iz drugih izvora, kao što su Južna Amerika i Crno more, na primer, sve dok postoji snabdevanje. Još jedan uticaj koji se mora proceniti, a ima još vremena, je odluka američkih uzgajivača o setvi.
Nekoliko aspekata uključuje američke carine na globalnom nivou. Neke tačke imaju delikatnije efekte, dok druge imaju diskretnu konvergenciju na tržištima. Porez od 67% na kineske proizvode od strane Sjedinjenih Država doveo je do uzvratnog poreza od 34% na američke proizvode. Naravno, američki agrobiznis je jedan od sektora koji su najviše pogođeni carinama i ponavlja zabrinutost iz 2018. godine, kada su Sjedinjene Države dobile odmazdu od 25% na cene soje.
U ovom okruženju, neke tačke treba smatrati relevantnim u ovom trenutku:
– Novi pregovori ili nove carine mogu nastati kao posledica kineske odmazde. Ako više zemalja sledi kinesku verziju, scenario globalne trgovine bi mogao postati haotičan;
– Odluka da se američki proizvodi oporezuju sa 34% pokazuje averziju Kine prema popuštanju otvaranjem svog tržišta za proizvode trećih strana. Nakon carine, Kina je uvela trgovinske blokade za 16 američkih kompanija u okruženju uvoza;
– Odluka Kine je generalizovala meru, tako da sektorska diskusija od sada može da uđe u pregovore. Na primer, da li bi agrobiznis proizvodi mogli biti izuzeti od novog oporezivanja, kao što su meso i žitarice? Do dana kada se tarife uvedu, tržište će imati realniji pogled na situaciju, ali se ne čini da će Sjedinjene Države odgovoriti bez reciprociteta;
– U početku, ako porez zaista utiče na soju, sa 34 odsto, za Kinu će postati neodrživ, a ta potražnja će se prebaciti na Južnu Ameriku. Cene na CBOT-u su pale tokom nedelje, ali ipak blago s obzirom na veličinu problema. Soja je lako mogla da dostigne granicu i izgubi najnižu vrednost majskog ugovora na 9,60 dolara po bušelu, ali je i dalje teško prihvatiti da će ovaj kineski porez ostati;
– Čini se da se, međutim, osetio psihološki uticaj na američke uzgajivače. USDA je 31. marta objavila svoj izveštaj o namerama za setvu, potvrđujući povećanje površine kukuruza na 95,3 miliona hektara i smanjenje površine soje na 83,5 miliona hektara. Ništa novo za tržište s obzirom na kontekst. Međutim, ova anketa je sprovedena sa uzgajivačima pre donošenja odluka o tarifama;
– Da li bi obuzdavanje niskih cena soje moglo biti povezano sa promenljivom „veći pad površine”? To je moguće jer je 2019. godine površina zasejana sojom pala sa 89 na 77 miliona hektara.
U 2025. predviđa se smanjenje sa 87,1 na 83,5 miliona hektara. Bilo bi prostora za dalje povećanje površine kukuruza u ovoj sezoni 2025;
– Kukuruz je diskretno pogođen carinama. To je zato što Kina nije kupovala američki kukuruz najmanje četiri godine i samo povremeno je apsorbovala određenu količinu američkih DDG. Dakle, ako bude bilo kakvog uticaja na kukuruz, to će se desiti zbog drugih azijskih destinacija, poput Vijetnama, Južne Koreje, ali i Evrope. Čak i bez odmazde, ova tržišta mogu prebaciti svoju trgovinu u Južnu Ameriku i smanjiti kupovinu iz Sjedinjenih Država;
– Kanada i Meksiko su pošteđeni novih carina i glavni su učesnici u kupovini američkog kukuruza, etanola i DDG. Stoga je uticaj na tržište kukuruza u ovom trenutku skroman i i dalje će zavisiti od očiglednijih akcija globalnih uvoznika u vezi sa kukuruzom iz SAD;
– Može doći do indirektnog uticaja u sektoru mesa. Sjedinjene Države prodaju Kini 20 hiljada tona/mesečno govedine i istu prosečnu količinu svinjskog mesa. Ovaj gubitak kineskog tržišta mogao bi da implicira, možda, prilagođavanje proizvodnje u sektoru i još jedno u potražnji za američkim kukuruzom. S druge strane, potražnja bi se približila evropskom i brazilskom mesu. Naravno, u početku bi pad cena u Sjedinjenim Državama mogao pomoći u kontroli inflacije.
Stoga, postoji mnogo varijabli koje treba analizirati u vremenima radikalnih promena u globalnoj trgovini. Kukuruz je možda bio jedan od proizvoda koji su najmanje direktno pogođeni, ali trpi indirektne posledice. Za sada, američki izvoz kukuruza održava odličan tempo nedeljne prodaje od preko milion tona. Sada je akumulirana prodaja na 54,2 miliona tona, u poređenju sa projekcijom USDA za godinu od 62,2 miliona tona. Do kraja tekuće poslovne godine ostalo je još 20 nedelja, a sa milion tona nedeljno, prognozu USDA bi trebalo lako da se premaši.
U maju, USDA će objaviti svoj prvi izveštaj o ponudi i potražnji za poslovnu godinu 25/26, koji se odnosi na usev u SAD 2025. Ovaj scenario ima tendenciju da bude lošiji za novi usev, barem za decembarski ugovor. Od 20. počinje setva, a vremenska prognoza je za normalne padavine širom Srednjeg zapada, što je povoljno za unapređenje setve unutar lokalnog prozora.
Argentina ubrzava žetvu, dostigavši skoro 22% i uz normalan napredak u prodaji. Postoji prirodna mogućnost da će se globalna potražnja za argentinskim kukuruzom povećati, čak do granice ograničavanja izvoza iz SAD. Brazil je i dalje isključen iz prodaje, a potražnja bi trebalo da se približi Argentini u narednih 90 dana.

U pozadini špekulativnog rasta svetskih cena kukuruza, nižih troškova transporta i ograničene ponude od farmera, cene izvozne potražnje za kukuruzom u Ukrajini ove nedelje su porasle za 1-3 USD/t na 210-212 USD/t ili 10.000-10.150 UAH/t sa isporukom u crnomorske luke, sa cenama za martovske isporuke koje prelaze 213 USD/t.
Ukrajinski farmeri su ove godine profitabilno prodavali uljanu repicu, soju i suncokret po visokim cenama, tako da nemaju potrebu za sredstvima i koče prodaju pšenice i kukuruza u neizvesnosti oko kursa grivne i u iščekivanju povećanja cena.
Ali vredi podsetiti da je sa prognozom za 2024/25 TG izvoz kukuruza od 23 miliona tona, od 22. januara otpremljeno samo 11,6 miliona tona (12 miliona tona za isti period prošle godine). Trenutno su glavni dobavljači kukuruza na svetskom tržištu Ukrajina i SAD, ali problemi mogu nastati sa isporukom američkog kukuruza u Meksiko u februaru, a novi usev iz Argentine će ući na tržišta u martu.
Nedavne kiše u Argentini ublažile su vrućinu i poboljšale rod kukuruza, ali špekulanti su povećali potražnju za kukuruzom zbog kašnjenja setve drugog useva u Brazilu zbog obilnih padavina u Brazilu.
Prema podacima AgRural-a, u Brazilu je od 15. januara kukuruz prvog useva požnjeven na 4,1 odsto površina, a soja na 1,2 odsto (prošle godine 6 odsto), pa je zasejano svega 0,3 odsto planiranih površina. kukuruz drugog useva. Obilne kiše stvorile su značajne rezerve zemljišne vlage, pa brazilski farmeri i dalje imaju priliku da brzo poseju kukuruz.
Nakon Trampove inauguracije, martovske fjučerse na kukuruz u Čikaškom odboru za trgovinu porasle su na 7-mesečni maksimum od 192,9 dolara po toni, ali su juče pale za 1,2 odsto na 190,5 dolara po toni (+6,8 odsto na mesečnom nivou).
Predsednik Tramp još nije uveo carine na uvoz iz Kine, Meksika i Kanade, ali je rekao da će carina od 25 odsto za Meksiko i Kanadu stupiti na snagu 1. februara, a carina od 10 odsto za Kinu, što je donekle podržalo tržišta.
Istovremeno, SAD povećavaju izvoz kukuruza, koji je u nedelji od 10. do 16. januara porastao za 6,9% u odnosu na prethodnu nedelju na 1,541 miliona tona, a ukupno za sezonu dostigao je 19,25 miliona tona, što je 30,5%. ispred prošlogodišnjeg tempa.
S&P Global je povećao svoju prognozu za setvu
kukuruza u SAD u 2025. za 700.000 hektara na 93,5 miliona hektara u poređenju sa procenom u decembru, što će povećati pritisak na kotacije u aprilu, posebno u kontekstu uspešnog završetka sadnje kukuruza u Brazilu.

Analitičari koji su govorili na nedavnom vebinaru o izgledima tržišta GrainFok-a sigurno su ostavili svoje ružičaste naočare u fioci kod kuće.
Njihova procena tržišta žitarica i uljarica u 2024-25 je sumorna.
Dan Basse, predsednik kompanije AgResource, smatra da su tržišni maksimumi već na pragu useva 2024. On veruje da se fjučersi na soju vraćaju ispod 9 dolara po bušelu, dok će kukuruz pasti ispod 4 dolara kako godina bude napredovala.
„Žao mi je što to kažem“, rekao je uzgajivačima koji su prisustvovali vebinaru GrainFok-a.
Američko ministarstvo poljoprivrede predviđa da će Brazil ove godine proizvesti 169 miliona tona soje i 127 miliona tona kukuruza. To je glavni razlog zbog kojeg očekuje da će cene ponovo pasti naniže nakon američkog Dana zahvalnosti krajem novembra.
Ne pomaže ni to što brazilska depresijacija reala daje njihovim farmerima prednost u odnosu na američke proizvođače na izvoznim tržištima.
Base veruje da je jedini način da se održi miting ako se u Južnoj Americi razvije ozbiljan vremenski problem pre sredine januara.
Glavni tržišni analitičar GrainFok-a Ranulf Glanville rekao je da će, ako Južna Amerika bude blizu ispunjenja očekivanja USDA, „baciti medveđi otisak“ na tržišta žitarica i uljarica.
Sadnja je već počela u Brazilu. On smatra da bi kanadskim farmerima bilo dobro da prate uslove useva u tom regionu sveta u januaru i februaru.
„Ono što se dešava dolec(Južna Amerika) značajno je za cene i profitabilnost u Kanadi i Sjedinjenim Državama“, rekao je on.
Base je takođe zabrinut zbog faktora Donalda Trampa. Novoizabrani predsednik SAD biće „remetilac“ na poljoprivrednim tržištima.
„On će izaći sa carinama i izaći će zamahujući, što će zaista pokvariti tkivo poljoprivrede u SAD“
Bass očekuje da će Tramp udariti Kinu uvoznim carinama u rasponu od 30 do 60 odsto na širok spektar proizvoda. Kina će verovatno odgovoriti sopstvenim carinama, uključujući carine na američku soju, što neće pomoći izgledima cena za taj usev.
Kina je „nagomilala“ uvoz soje u iščekivanju trgovinskog rata, tako da će kupovine u 2024-25. verovatno biti niže nego što su bile u poslednjih nekoliko godina, bez obzira na to da li će izbiti trgovinski rat.
Base je već bio nervozan zbog kineske potražnje za žitaricama i uljaricama zbog starenja stanovništva zemlje, što znači opadanje kalorijskog unosa.
On se plaši da će se zemlja vratiti na svoju raniju naviku da ne ispunjava svoje obaveze Svetske trgovinske organizacije da kupuje sedam miliona tona kukuruza i devet miliona tona pšenice godišnje.
Drugi glavni tržišni analitičar kompanije GrainFok, Nil Taunsend, slaže se da će Tramp biti Ks-faktor u 2024-25. On može da vidi kako SAD ulaze u trgovinske sporove sa svim zemljama BRIK-a, a poljoprivreda je često meta odmazde.
Njegova zabrinutost je da su farmeri u SAD i Evropskoj uniji bolje opremljeni da se nose sa trgovinskim ratovima od uzgajivača u Kanadi i Australiji jer njihove vlade imaju dublje džepove da ih podrže.
Rat u Ukrajini je još jedna dugotrajna zabrinutost na tržištu žitarica.
Bass procenjuje da postoji možda pet odsto premija za ratni rizik ugrađena u cene žitarica. Nije mnogo jer i Rusija i Ukrajina još uvek agresivno izvoze robu.
On smatra da postoji 75 odsto šanse da će se rat završiti 2025. godine, što će podstaći Ukrajinu da proizvodi i izvozi više žitarica jer će joj očajnički trebati devize za obnovu.
„Uz to, postojaće ovaj medveđi ukus koji dolazi iz Crnog mora“, rekao je Base.
Taunsenda više brine Rusija, gde vlada polako preuzima trgovinu pšenicom i utiče na svetske cene pšenice. Rusija je imala loš urod 2024. i on misli da je malo verovatno da će se taj učinak ponoviti 2025.
Base je upitan o pokretačima potražnje koji bi mogli preokrenuti stvari.
„Stalno ih tražim i pokušavam da ih pronađem“, rekao je.
Zelena goriva su moguća, ali on sumnja da će dobro proći pod Trampovom administracijom, koja bi mogla ukinuti Zakon o smanjenju inflacije prethodne administracije i njene programe za povećanje potrošnje biogoriva.
Bas veruje da će jedini pobednici u 2024-25. biti proizvođači stoke i biogoriva koji imaju koristi od jeftinih cena žitarica.
Glanvil je rekao da bi drugi pobednici mogli da budu farmeri sa raznovrsnim rotacijama koji uzgajaju useve poput lana i pasulja kojima se ne trguje na berzi.
Taunsend se zapitao da li bi Meksiko mogao biti svetla tačka na strani potražnje. Bas ne misli tako jer zemlja snažno pomera levo od političkog spektra.
Meksički pezos je pao za oko 20 odsto otkako je Klaudija Šejnbaum, naučnik za životnu sredinu, izabrana za predsednika 2. juna.
Meksiko je najveći američki poljoprivredni kupac, ali to bi se moglo promeniti pod Trampovom administracijom. Bas se pita da li bi trgovinski rat mogao da izbije oko pitanja imigracije i da bi se dva lidera mogla sukobiti oko svojih dijametralno suprotnih političkih uverenja.
Meksička ekonomija bi mogla da propadne po tom scenariju, što bi rezultiralo smanjenom potražnjom za poljoprivrednim proizvodima.
Takođe je napomenuo da je Meksiko doživeo nekoliko uzastopnih suša i da je vreme da majka priroda bude ljubazna, što bi takođe ograničilo uvoz.
Taunsend je rekao da su rani pokazatelji da će američki farmeri na proleće posaditi više kukuruza nego soje, dok Glanvil očekuje da kanadski farmeri zadrže hektare repice na statičnim ili možda smanje hektare uprkos nedostatku održivih alternativa. Jutari jare pšenice bi trebalo da budu skromno veći na osnovu cena.
Ne očekuje se da će kanola dobiti hektare zbog dugotrajne neizvesnosti oko kineske antidampinške istrage. Međutim, zalihe useva su oskudne zbog razočaravajuće žetve 2024. i iznenađujuće snažnog izvoznog programa koji se odvija tempom koji je daleko ispred prethodnog petogodišnjeg proseka.

Planovi američkog predsednika Trampa da uvede sveobuhvatne uvozne carine mogli bi da smanje ili prekinu snabdevanje Sjedinjenih Država uvoznim biljnim uljima i mastima, što bi navelo američku industriju za ekstrakciju ulja da izgradi nove fabrike i proširi kapacitete. Američki farmeri su zabrinuti da će američki protekcionistički stav ograničiti njihov pristup najvećim kineskim kupcima soje, preneo je Rojters.
Oštra globalna konkurencija mogla bi da smanji prihode farmera koji su upravo pobrali drugi po veličini usev soje u istoriji SAD, dok se cene soje kreću blizu četvorogodišnjih najnižih vrednosti.
Analitičari kažu da ako Trampove dužnosti izazovu osvetu globalnih kupaca, veliki prerađivači soje, kao što su Bunge Global i Arčer Danijels-Midlend Co, mogli bi da imaju koristi od većih i verovatno jeftinijih zaliha pasulja za domaću preradu. Planovi za proširenje kapaciteta zaustavljeni su prošle godine pošto je američko tržište bilo preplavljeno jeftinim svetskim sirovinama za dizel kao što su korišćeno jestivo ulje (UCO) iz Kine, svinjska mast iz Brazila i ulje uljane repice iz Kanade.
Američko ministarstvo poljoprivrede (USDA) predviđa da će globalne zalihe ulja repice pasti za 13% tokom naredne godine, dok će zalihe suncokretovog ulja pasti za 24%. Zalihe indonežanskog palminog ulja u zemlji opadaju zbog planova za proširenje proizvodnje biodizela u zemlji.
Kako navodi agencija, izvoz američke soje u Kinu je prošle godine pao na oko 26,4 miliona tona (u poređenju sa 36,1 miliona tona u 2016. i 31,7 miliona tona u 2017. godini, uoči trgovinskog rata).